FONDACIA DIAKONIA
Hrvatski English Deutsch

 FONDACIA DIAKONIA
UVID U NAČELA RADA

UVOD

Poduzetnička** iskustva upućuju potrebu: oblikovanja - organiziranja - djelovanja FONDACIE DIAKONIA (FD).

- Management***

Oblikovanje:FD služi ostvarenju prethodno predviđenom oblikovanom programu.

Organiziranje: FD prihvaća rast čovjekove osobnosti u okruženju življenja, a koji su osmišljeni spoznajom poštivanja solidarnosti i načelima moralnih vrijednosti. Istaknimo ovdje samo dvije nužne vrijednosti a to su-* etika**** i supsidijarnost*****.

Djelovanje:FD usmjereno je na prikupljanju sredstava: financijskih, tehnoloških, znanstvenih ... i ulagati u pripremljene i ocjenjene programe - i provedbu tj. primjenu projekata.

Preuzimanje cjelokupne odgovornosti izvedbe projekta uz stručno-kvalitetni nadzor nalaže odgovornost poduzetničtva. Providnost (transparentnost) svih aktivnosti je odraz etičnosti i supsidijarnosti djelovanja.
Područje djelovanja je REPUBLIKA HRVATSKA i BOSNA - HERCREGOVINA, s mogućnošću proširenja Euro: Centar-Jugoistok", CEFTA- NOVA CEFTA". ...

Činitelji djelovanja FD sadrže uže i šire skupine, -ovisno o potrebi djelovanja za svaki projekt- a koje su određene statusom - pravilima i normama ponašanja FONDACIA DIAKONIA. Ova pravila skladna su EU propisima!


** Poduzetničtvo jest ukupnost poduzetnikovih organizacijskih, nadzornih, usmjeravajućih, rukovodećih, i upravljačkih djelatnosti. Poduzetničtvo smatra učiniti djelatnike aktivne zajedničkim mogućnostima dajući im opće ciljeve, sustav vrijednosti, odgovarajuću strukturu organizacije kao mogućnost unapređenja i razvoja kao odgovor na promjene. Poduzetničtvo oblikuje trajan poticaj i vrstan činitelj napredka društva. Poduzetničtvo potiče kreativnost i inicijativu , preuzimanje rizika, povjerenje u ljude i smjelost, potreba za neovisnošću i autonomijom te motivacija za aktivnu djelatnost na promjenama. Energija kao izvor svih djelatnosti! (Ekonom, leksikon)
Odnos između rada i kapitala često pokazuje naznake sukobljavanja koje s promjenom društvenih i gospodarskih okruženja poprima nova obilježja.
Prije je sukob između kapitala i rada nastajao zato što au radnici svoje snage stavljali na raspolaganje grupi poduzetnika, a ovi vođeni načelom što veće dobiti, zadržavali plaće za obavljeni rad na najnižoj mogućoj razini.
Sada se sukob pokazuje u novim i možda još više zabrinjavajućim aspektima: znanstveni i tehnološki napredci te mondijalizacija (globalizacija) tržišta, koji su po sebi izvor razvoja i napredka, radnike izlažu opasnosti da ih iskorištavaju žrvnjevi ekonomije i suludo traganje za produktivnošću.
Odnos između rada i kapitala do izražaja dolazi također preko sudjelovanja radnika u vlsništvu, u upravljanju njime i u njegovim plodovima. Svatko na osnovi vlastita rada može punim pravom smatrati se u isti mah 'suvlasnikom' velikog radnog mjesta na kojem se zalaže sa svima ostalima. Koji puta da se postigne taj cilj mogao bi biti da se udruži rad, koliko je moguće,s vlasnikom kapitala, te tako proizvede bogat spektar međutijela, s ekonomskim, društvenim i kulturnim ciljevima: tijela koja će posjedovati određenu stvarnu autonomiju prema javnim vlastima; koja će ostvarivati svoje specifične ciljeve u odnosima međusobne lojalne suradnje u skladu s potrebama zajedničkog dobra i koja će po obliku i sadržaju biti žive zajednice. Nova organizacija rada, u kojemu znanje vrijedi više od samog vlasništva nad produkcijskm sredstvima, na konkretan način svjedoči da je rad - zbog svojeg subjektivnog obilježja - naslov sudjelovanja: nužno je "usidriti se" na tu spoznaju da bi se procijenio ispravan položaj rada u proizvodnom procesu.
Raščlanjuje se odnos između rada i kapitala i s obzirom na institut privatnog vlasništva, na s njim povezano pravo i na korištenje tim pravom.
Pravo na privatno vlsništvo podređeno je načelu opće namjene dobara i ne smije biti razlog za zabranu rada i razvoja drugoga. Vlasništvo, koje se stječe nadasve preko rada, mora služiti radu. Moraju biti stavljeni na raspolaganje gospodarstvu.
Privatno i javno vlasništvo, i razni mehanizmi gospodarskog sustava moraju biti stavljeni na raspolaganje gospodarstvu u skužbi čovjeka, tako da pridonose ostvarenju načela opće namjene dobara.
Pojava koja se primjećuje u zemljama u razvoju posljednjih godina proširio se fenomen expanzije "neformalnih" ili "pritajenih" ekonomskih djelatnosti, koji znači signal ekonomskog rasta što daje nadu, ali pobuđuje etička i pravna pitanja.
Socijalni nauk Crkve priznaje pravednu funkciju profita kao prvog pokazatelja dobrog poslovanja tvrtke. Kad neka tvrtka proizvodi dohodak, to znači da su se na pravi način upotrijebili proizvodni čimbenici. To ne zatamnjuje svijest o činjenici da profit uvijek ne pokazuje da tvrtka prikladno služi društvu. Moguće je npr. da su ekonomski računi u redu, a da su u isti mah ljudi, koji čine najdragocjeniji posjed tvrtke, poniženi i povrijeđeni u svojem dostojanstvu. To je pojava kada se poduzeće nalazi u društveno-kultumim sustavima koje obilježava iskorištavanje osoba, koji teže izbjegavanju obveza socijalne pravednosti i kršenja prava radnika.
Nužno je da unutar samoga poduzeća opravdano nastojanje oko profita uskladi s prijeko potrebnom zaštitom dostojanstva osoba koje obavljaju razne poslove u poduzeću.
Ako je u gospodarskom i financijskom djelovanju traganje za pravednim profitom prihvatljivo, pribjegavanje lihvi moralno je osuđeno!
Ekonomska inicijaticva izraz je ljudske inteligencije i potreba da se na čovjekove potrebe odgovori na kreativni i suradnički način.
U kreativnosti i u kooperaciji upisano je ispravno shvaćanje poduzetničkog natjecanja: cum-patere tj. zajedničko traženje prikladnijih rješenja da bi se na primjereni način odgovorilo na potrebe koje se malo-pomalo očituju!
Osjećaj odgovornosti koji proistječe iz slobodne ekonomske inicijative oblikuje se ne samo kao individualna krepost prijeko potrebna za ljudski rast pojedinca, nego također kao socijalna krepost nužna solidarne zajednice. Tu se uključuju važne kreposti, kao marljivost, radinost, razboritost u preuzimanju rizika, dostojnost povjerenja za razvoj i vjernost u međuljudskim odnosima, snaga u provedbi teških i bolnih odluka, ali nužnih za zajednički rad poduzeća i da se prevladaju nadošle nevolje.
Uloge poduzetnika i upravitelja imaju središnju važnost s društvenog stajališta, jer su smještene u središtu one mreže tehničkih, trgovinskih financijskih i kulturnih veza koje obilježavaju modernu zbilju poduzeća.
Poduzetnici i upravitelji ne mogu voditi računa isključivo o ekononmskome cilju poduzeća, o kriterijima gospodarske djelotvornosti, o potrebama brige o kapitalu kao cjelokupnm proizvodninm sredstvima: njihova je točna dužnost također konkretno poštovanje ljudskog dostojanstva radnika koji rade u poduzeću.
Radnici su najdragocjeniji posjed tvrtke, odlučujući čimbenik proizvodnje!
Slobodno tržište društveno je važna institucija zbog svoje sposobnosti da zajamči djelotvorne rezultate u proizvodnji dobara i usluga.
Djelovanje države i ostalih javnih vlasti mora se uskladiti s načelom supsidijarnosti i stvoriti prikladna stanja za slobodno obavljanje gospodarskih djelatnosti, ono se također mora nadahnjivati na načelu solidarnosti i utvrđivati granice autonomije strana da zaštiti ono slabiju.
Solidarnost bez supsidijarnosti lako se može izroditi u socijalnu pomoć, dok supsidijarnost bez solidarnosti riskira podupiranje oblika sebičnog lokalizma.
Temeljna načela države na gospodarskom polju jest da odredi pravni okvir koji je kadar uređivati gospodarske odnose, sa svrhom da na taj način jamči izvorne uvjete slobodne ekonomije, koja predpostavlja neku jednakost između strana, tako da nijedna od njih ne bude toliko moćnija od druge, da bi je praktički zarobili.
Tržište i država trebaju konkretno djelovati jedno s drugom i međusobno se dopunjavati. Slobodno tržište može pružiti blagotvorne učinke za zajednicu samo tamo gdje postoji organizirana država koja utvrđuje i usmjerava ekonomski razvoj, koji omogućuje poštivanje pravednih i providnih (trarnsparetnih) pravila, koji intervenira i na izravan način i u doista potrebnom vremenu, u slučajevima u kojima tržište ne uspijeva postići željene rezultate djelotvornosti i kada je riječ o tome da se u praksu provede načelo redistribucije.
Ako se u procesu gospodarskoga i društvenoga razvoja znantu važnost zadobiju oblici vlasništva nepoznati u prošlosti, ipak se ne mogu zaboraviti oni tradicionalni. Individualno vlasništvo nije jedini zakoniti oblik posjedovanja. Posebno je važan također drevni oblik zajedničkog vlasništva koje premda je prisutno i u zemljama koje su gospodarski uznapredovale, na osobit način karakterizira društveni ustroj brojnih domorodačkih naroda. Ono je oblik vlasništva koji u gospodarski, kulturni i politčki život tih naroda zahvaća toliko duboko da tvori temeljni element njihova preživljvanja i njihova blagostanja.
Obrana i vrednovanje zajedničkog vlasništva ne smiju, ipak, isključiti svijest o činjenici da i je i ta vrsta vlasništva podložna razvoju.
(Kompedij Soc. nauka Crkve KS 2005)

***Management
1. Aktivnost usmjerena na postizanje određenih, unaprijed zacrtanih ciljeva, ali naporima drugih ljudi.
M je proces usmjeravanja ponašanja drugih prema izvršenju određenog zadatka.
M kombinira proizvodne fatkore radi postizanja određenih ciljeva. Osnovne funkcije managementa su: planiranje, organiziranje, postavljanja osoblja, vođenje i kontrola.
M je revolucionirao prirodu poslovanja posljednjih 100 godina. U tom razdoblju istaknuto mjesto pripada managementnoj revoluciji koja je poput automobila ili telekomunikacija promienila način života. Postoji razlika između managementa i vođenja, vođenje je samo jedna od funkcija managementa. M. se bavi svladavanjem složenosti", a vođenje svladavanjem promjena".
2. Upravni odbor poduzeća. Skupina osoba koja kontrolira poslovanje, uključujući direktora, članove odbora i sve druge više upravno osoblje.
Management je preinačivanje izvora prihoda u dobrobit - kroz oblikovanje, usklađivanje, upravljivost i razvitak od sustava sistema društva.
(F. Malik:Management: Das A und O des Handwerks FAZ-Buch)

****Etika (gr.Ethos - običaj, navada, značaj, ćud) nauka o moralu, ima zadatak ne samo da nas upozna s time stoje moral, koje su njegove komponente, nego i da zauzme kritičko stanovište prema postojećoj moralnoj praksi. Zadatak etike nije bitna samo da ukaže na sva različita gledanja ljudi, nego i da izvrši vrijednosnu ocjenu i da ukaže na prave i istinske vrijednosti. Kritičko - filozofska etika treba pokazati ne toliko kakve moralne osude ljudi donose o određenim karakteristikama i postupcima za etičara nije težište u opisu i analizi već postojećih normi, nego i u pronalaženju novih .
(B. Klaić: Riječnik str.rijječi)
Solidarnost pruža osobitu važnost unutarnjoij društvenosti ljudske osobe, jednakost svih u dostojanstvu i pravima zajedničkom putu Ijudii i naroda prema sve osvjedočenijem jedinstvu.
Proces ubrzanja međuovisnosti među osobama i narodima mora pratiti napor na etičko-socijalnom području, koji mora biti jednako tako pojačan kako bi se izbjegle zlokobne posljedice stanja nepravde planetarnih dimenzija, koja bi se mogla prilično negativno odraziti i ne samo na zemlje koje su u ovome času u prednosti.
Solidarnost treba nadasve shvatiti u njezinoj vrijednosti socijalnog načela, koje uređuje institucije i na osnovi kojega se strukture grijeha koje vladaju u odnosima među osobama i narodima, moraju nadići i preobraziti u strukture solidarnosti stvaranjem ili prikladnim mjerama zakona tržišnih pravila i propisa.
Osoba je mjera dostojanstva rada! Čovjek je društveno biće, religiozno i razumno, i u relaciji s drugim Ijujdima. Kvaliteta i duhovno zdravlje odnosa s drugim ljudima ovise o osobnom i duhovnom stanju. Ako se čovjek odlučuje za zlo, posljedice te odluke nužno prenosi na druge. Iz toga izviru razni oblici zajedničkog života - institucije, struktura, organizacija i postaju sudionici 'zajedničko' Etika poduzetničtva grijeha ili "griješnih struktura". Posljedice su osjećaj nemoćnosti, ili nesporazum za promjene.
Etika poduzetničtva temelj je trajnog uspjeha ! Etička načela su nezaobilazna, jer je svaki čovjek pozvan činiti moralno dobro! Stoga je potrebno trajno, osobno i zajedničko nastojanje u moralno ispravnom životu i poštenju.
(Kompedij:Soc. nauk Crkve, KS 2005)

*****Supsidiiarnost vrlo važno načelo socijalne filozofije. Supsidijarnost shvaćena na pozitivan način - kao gospodarska, institucionalna, zakonska pomoć pružena najmanjim društvenim jedinicama - odgovara niz implikacija na negativan način, koje nameću državi da se uzdrži od onoga što bi zapravo suzilo životni prostor manjih i bitnih stanica društrva. Njihova inicijativa , sloboda i odgovornost ne smiju biti istisnute.
Načelo supsidijarnosti štiti osobe od zloporaba viših društvenih institucija a ove, potonje potiče da pomognu pojedinim individuama te posredničkim djelima da razviju svoje zadaće. To načelo nameće se, jer svaka osoba, obitelj i posredničko tijelo ima nešto originalno što može pružiti zajednici. Iskustvo potvrđuje da nijekanje supsidijarnosti ili pak njegovo ograničavanje u ime navodne demokracije ili jednakosti svih u društvu ograničava i kadkad također poništava duh slobode i incijative.
S načelom supsidijarnosti ne slažu se oblici centralizacije, birokratizacije, asistencijalizma, neopravdane i pretjerane prisutnosti države i javnoga aparata "intervenirajući neposredno i oduzimajući odgvornost društvu, asistencijska država uzrokuje gubitak ljudskih energija te pospješuje pretjeran rast javnih aparata kojima više vlada birokratska logika negoli briga oko služenja strankama, uz golem porast troškova".
Propušteno ili neprikladno priznavanje pa i gospodarske inicijative tzv. njezine javne zadaće, jednako kao i monopoli pridonose umrvljenju načela supsidijarnosti.
(Kompedij: Soc. nauk Crkve; KS2005)
Načela solidarnosti i supsidijarnosti su jedna od načela intergacija EU.Supsidijarnost shvaćena i u raspravama EU pokazuje da treba iznova aktivirati čovjeka, njegovo organiziranje u manje i veće skupine . Počevši tako od čovjeka pojedinca mijenja se i struktura društva, odnosno utječe se i na mentalitet. Prema tome supsidijarnost je pojam koji nam je toliko sada prisutan, koji nije samo neka čarobna riječ, nego pitanje trenutka za ovaj dio EU-JI ( EU-Jugoistok), i taj znak vremena toliko prisutan da bi ga trebali svi uzeti. Naravno je, da se još uvijek ne shvaća ozbiljno važnost supsidijarnosti na praktičnoj ni na teoretskoj razini, a postoje i mnoge zapreke ostvarenju supsidijarnosti, osobito mentalitet stvoren tijekom pola stoljeća totalitarizma prema kojem građani očekuju da država bude odgovorna za njihove probleme, što rezultira slabo razvijenim institucijama civilnog društva, potom postojanje paralizirajućeg društva i amoralnog familizma.
Mi, putem FUNDACIA DIAKONIA nastojimo mijenjati sebe, s drugima mijenjati prostor i zajedno mijenjati cijelu situaciju u EU-JI! To je dug i spor put, ali ipak i ovaj pokušaj je pomak koji se vidi iz dan u dan. Globalizacija i regionalizacija kao okviri suvremenosti i supsidijarnosti. Decentralizacija ili regionalizacija ukazuje mogućnost sagledavanja populacije, perspektiva, i da li je problem tranzicije ili je problem globalnih okvira.
Naglašavamo uporno, da su kod nas specifični uvjeti primjene supsidijarnosti, koju je nužno poštovati, i nemože se nakalimiti sve iz USA ili direktno iz EU!


FONDACIA DIAKONIA
Copyright Fondacia Diakonia 2017